Odgoj temeljen na svjesnosti, suradnji i miru
U svakom odnosu povremeno dođe do neslaganja i sukoba, pa tako i u obitelji.
Koliko god članovi obitelji bili povezani, u nekom trenutku nađemo se u situaciji u kojoj smo ljuti ili pretjerano kritični prema našem djetetu.
Vjerojatno je da će se u takvoj situaciji dijete početi braniti uz minimalno slušanje onoga što mu se govori.
Prvo kreće prepiranje, red optužbi i opravdanja, dokazivanje tko je u u pravu, a zatim vikanje i udaljavanje uz osjećaj frustracije.
Izgovorene su riječi, vrata zalupljena i suze prolivene.
Scenarij ukazuje na sljedeće – u kući je tinejdžer!
"Majka priroda je providna – daje nam dvanaest godina kako bismo zavoljeli svoju djecu prije nego im podari tinejdžersku dob." William Galvin
Moje najstarije dijete je dvanaestogodišnjak i svakog dana sve više moram osluškivati i prepoznavati njegove potrebe, manje voditi, više usmjeravati, ne ograničavati nego stvarati prostor i pripremati za uspone i padove života kojeg mora sam spoznati.
Zbog brige i straha za djetetovu sigurnost i dobrobit, mi roditelji smo često u stanju reaktivnosti prema njima.
U roditeljstvu kontrola je iluzija, to najčešće shvatimo kad nam djeca dosegnu tinejdžersku dob.
Sukobi s djecom nisu posljedica loših namjera, već je riječ o nerazumijevanju i nesporazumima.
Ponekad nije lako vidjeti što je u srcu druge osobe, čak i vlastitog djeteta.
Pitanje koje si u takvim situacijama postavljam je – što zapravo nisam razumjela?
To pitanje podsjeća me da ostanem suosjećajna prema djetetu i prema sebi i da bez obzira na okolnosti, pružam djetetu primjer vlastitim ponašanjem te da sam sposobna pronaći promišljen odgovor.
Je li pružanje suosjećanja uvijek dobar izbor?
Moj odgovor je „da“.
Bez iznimke, u svakoj situaciji u kojoj sam kao odgovor na sukob odabrala ljubaznost i suosjećanje, svi smo iz njega izašli kao pobjednici.
Suosjećanje mi pomaže da ostanem prisutna i ne prepuštam se osjećajima ljutnje, frustracije i nezadovoljstva.
Suosjećanje potiče smirenost i strpljivost i usmjereno je na pronalazak kreativnih rješenja.
Suosjećanje je svjestan izbor asertivnog ponašanja koji zahtjeva puno vježbe, svjesnosti, visok stupanj fleksibilnosti, hrabrosti i povjerenja u nastavak komunikacije.
Kada sam blaga, nježna i ljubazna prema djetetovoj potrebi, kada ohrabrujem dijete i pokušavam razumjeti, tada stvaram ugođaj pažnje i ljubavi i potvđujem naš snažan odnos.
Što više izražavam i potvrđujem djetetovu i vlastitu vrijednost, to lakše rješavam sukob.
Emocionalno shvatiti i psihički razumijeti dijete daje poštovanje njegovoj vrijednosti kao osobi, a to je daleko važnije od ishoda trenutnog sukoba.
Određena je količina konflikata unutar obitelji nužna jer vodi pozitivnim promjenama. Sve je to dio obiteljskog života.
Stručnjaci su suglasni da se gotovo svaki dječji ispad može objasniti razvojnom fazom, nezadovoljenom emocionalnom potrebom, neprihvaćenim promjenama u okolini i nerazumijevanjem.
Važno je da budemo kao roditelji svjesni da dokle god se bavimo samo djetetovim ponašanjem, nećemo biti u mogućnosti vidjeti o čemu se zapravo radi.
Kada prestanemo osuđivati i pokušamo doista shvatiti i povezati se s djetetom, moći ćemo napraviti razliku i postići pozitivnu promjenu u djetetovom ponašanju.
Ovako glasi jedna od mojih omiljenih izreka psihologinje Erice Reisher:
"Kada imamo dobar odnos s djecom, odnos u kojem prevladava empatija, strpljenje, suosjećanje, povjerenje i poštovanje, naša djeca željet će udovoljiti našim zahtjevima i puno će više surađivati s nama kada želimo preusmjeriti njihovo ponašanje i naučiti ih pozitivnim navikama.
Snažan odnos između roditelja i djece ispunjen ljubavlju također ima značajan pozitivan utjecaj na sve aspekte razvoja djece – društveni, emocionalni, kognitivni i fizički – i povezan je s pozitivnim ishodima u gotovo svakom području života."
Kada postoji uzajamno poštovanje i iskrena briga za dobrobit između članova obitelji, svaki sukob može dovesti do osobnog rasta.
Kao i iz svake životne situacije, pa tako i iz sukoba moguće je učiti.
Piši mi, trudiš li uvijek iznova vlastitim primjerom podučiti dijete kako izražavati ljubav i poštovanje uz ispriku, oprost i pružanje podrške?
Kada promatram malu djecu u igri, ostanem zadivljena njihovom prisutnošću, kreativnošću i maštom. Ručicama drže predmet i posvećuju toliku pozornost tome što rade i usredotočeni su na detalje.<...
Jesi li ikad pomislila da nisi dovoljno dobra majka? Da tvoji talenti nisu ništa posebno? Da ne zaslužuješ uspjeh? Da nikada nećeš pronaći mir, ljubav, sreću? Da tvoje tijelo nije lijepo...
